Zaštita žigova u digitalnom prostoru
U savremenom poslovnom okruženju, sve više prilagođenom procesima digitalizacije i globalizacije, zaštita intelektualne svojine od velikog je značaja, ali predstavlja i poseban izazov. Ipak, pravilno upravljanje intelektualnom svojinom značajan je instrument progresa u savremenim društvima. Ono pronalazačima i stvaraocima obezbjeđuje priznanje za njihov rad i veliki je podsticaj za dalja kreativna dostignuća.
Intelektualna svojina obuhvata dvije kategorije - industrijsku svojinu i autorska i srodna prava. Prava industrijske svojine obuhvataju pravo na patent, žig, industrijski dizajn, oznake geografskog porijekla i geografske oznake. Pružajući njihovim nosiocima bolji položaj na tržištu, ona podstiču širenje asortimana kvalitetnih proizvoda i usluga, obezbjeđuju veću konkurentnost, ali i stvaraju temelj za cjelokupan ekonomski, socijalni i kulturološki prosperitet.
Shodno važećim zakonskim odredbama u Crnoj Gori, žig je pravo kojim se štiti znak koji u prometu služi za razlikovanje roba, odnosno usluga jednog pravnog ili fizičkog lica od iste ili slične robe, odnosno usluga drugog pravnog ili fizičkog lica. Drugim riječima, žig predstavlja pravno zaštićen znak koji u prometu služi za identifikaciju i razlikovanje proizvoda i usluga (npr. žig Nike brenda sastoji se od prepoznatljivog simbola poznatog kao Swoosh, jednostavanog, zakrivljenog oblika sa jednim krajem debljim i širim, koji se sužava prema drugom kraju, a podsjeća na štrik).
Dakle, glavne funkcije žiga su identifikacija proizvoda/usluge, kao i unaprjeđenje i kreiranje poslovnog imidža fizičkog ili pravnog lica u poslovnom prometu. Registracija žiga je prvi korak na putu do stvaranja brenda. Žig štiti proizvod, a brend ga prodaje. O značaju zaštite žiga možda i najbolje svjedoči rečenica koju je izjavio Dona Keough, operativni direktor i zastupnik kompanije "Coca Cola" u periodu od 1981. do 1993. godine: "Moja uloga kao rukovodioca u ovoj kompaniji je vrlo jednostavna: zaštititi i unaprijediti njen žig".
Digitalno doba donijelo je veću dostupnost i brojčanost žigova, ali je istovremeno povećalo rizike po njihovu sigurnost. Zbog toga je ključno dobro poznavanje nacionalnih i međunarodnih pravnih okvira kako bi se osigurala adekvatna zaštita.
U nastavku ćemo se detaljno baviti propisima koji regulišu zaštitu žiga na nacionalnom i međunarodnom nivou.
Zaštita žiga na nacionalnom (unutrašnjem) nivou
Osnovni zakon koji reguliše ovu oblast u Crnoj Gori je Zakon o žigu ("Službeni list CG", br. 72/2010, 44/2012, 18/2014 i 40/2016) koji, u skladu sa članom 1, uređuje uslove i postupak registracije žiga.
Postupak registracije žiga započinje podnošenjem prijave Direkciji za intelektualnu svojinu, krovnoj nacionalnoj instituciji za zaštitu intelektualne svojine u Crnoj Gori, koja je sa radom započela 2008. godine. Žig nastaje od momenta upisa priznatog prava u poseban registar žigova koji predstavlja javno dostupnu, elektronsku evidenciju žigova.
Kao žig se u registar može upisati znak na način koji omogućava da se odredi tačan i jasan predmet zaštite, a sam znak može se sastojati od riječi, slova, brojeva, slike, boja, oblika ili kombinacija tih znakova. Znak mogu predstavljati riječi ispisane posebnim tipom slova, prepoznatljivi slogani, kombinacije boja, grafizmi, muzičke numere, kombinacije riječi. Kao samo par uspješnih primjera dobro osmišljenih i svima poznatih znakova možemo navesti: jabuku sa zagrizom Apple kompanije, prepoznatljivi crveni i bijeli dizajn kompanije Coca Cola, ili zvuk startovanja Windows operativnog sistema.
Zakon predviđa i negativne uslove, odnosno razloge zbog kojih se žigom ne može zaštititi znak. Tako se, primjera radi, žigom ne može zaštititi znak koji nema nikakvo distinktivno obilježje, odnosno koji ne doprinosi tome da se proizvod ili usluga razlikuju od ostalih koje su dostupne na tržištu.
Kada su navedeni uslovi ispunjeni, odnosno kada je žig registrovan, od dana objave registracije nosilac žiga uživa pravnu zaštitu na način što on ima isključivo pravo da znak zaštićen žigom koristi za obilježavanje roba i/ili usluga, i ima pravo da drugim licima zabrani da ga neovlašćeno koriste. U suprotnom, nosilac žiga ima pravni osnov za pokretanje odgovarajućeg sudskog postupka kojim može postići zabranu dalje zloupotrebe, te pravo na naknadu štete.
Zaštita žiga na međunarodnom nivou
Osim zaštite žiga na unutrašnjem nivou, postoje i međunarodni aspekti zaštite žiga u Crnoj Gori. Crna Gora je potpisnica Pariske konvencije o zaštiti industrijske svojine, Madridskog sporazuma o međunarodnoj registraciji žigova i Protokola uz Madridski sporazum.
Pariska konvencija o zaštiti industrijske svojine
Pariska konvencija o zaštiti industrijske svojine od 20. marta 1883. godine, revidirana više puta, a posljednji put 1967. godine, predstavlja temelj međunarodne zaštite industrijske svojine i reguliše patente, žigove i druge pravne institute za zaštitu industrijske svojine. Iako datira iz 1883. godine, jedan je od najvažnijih međunarodnih ugovora u oblasti intelektualne svojine, koji okuplja više od 170 zemalja potpisnica, među kojima je od 2006. godine i Crna Gora. Iz tog razloga, crnogorski zakoni koji se u manjoj ili većoj mjeri odnose na zaštitu intelektualne svojine u skladu su sa Pariskom konvencijom.
Konvencija se zasniva na nekoliko ključnih načela, i to:
• Načelu prava prvenstva, koje podrazumijeva da vlasnik žiga, nakon podnošenja prijave u jednoj zemlji, u roku od 6 mjeseci može podnijeti istu prijavu u bilo kojoj od ostalih zemalja potpisnica Konvencije uz zadržavanje prvobitnog datuma prijave. Pravo prvenstva omogućava zaštitu intelektualne svojine domaćim pravnim licima na globalnom nivou, sa jedne, odnosno stranim pravnim licima na crnogorskom tržištu, sa druge strane.
• Načelu nacionalnog tretmana, koje podrazumijeva da svaka od zemalja potpisnica ima dužnost da pruži isti nivo zaštite žiga stranim fizičkim i pravnim licima kao što pruža svojim. Dakle, strani podnosioci prijave za registraciju i zaštitu žiga uživaju isti tretman kao i domaći, čime se pruža podsticaj i doprinosi razvoju stranih investicija.
• Načelu zaštite dobro poznatih žigova (žigova koji su zbog svoje duge zastupljenosti na tržištu stekli visok stepen prepoznatljivosti među potrošačima), koje podrazumijeva obavezu zemalja potpisnica Pariske konvencije da pružaju zaštitu dobro poznatim žigovima čak i ako nisu registrovani, što omogućava vlasniku takvog žiga da traži zaštitu od različitih oblika zloupotrebe.
Madridski sistem uspostavljen Madridskim sporazumom
Madridskim sistemom upravlja Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO) i on predstavlja sistem međunarodne registracije žigova koji omogućava zaštitu žiga u više od 120 zemalja. Prvi korak ka takvoj zaštiti predstavlja registracija žiga na nacionalnom nivou, odnosno kod Direkcije za intelektualnu svojinu u slučaju Crne Gore. Nakon toga, moguće je podnijeti i međunarodnu prijavu Svjetskoj organizaciji za intelektualnu svojinu (WIPO), koja nakon potvrde ispunjenosti formalnih uslova prosljeđuje prijavu svakoj od zemalja potpisnica Sporazuma kod koje je zahtijevana zaštita.
Tada svaka od zemalja provjerava da li žig ispunjava uslove za zaštitu prema njihovim zakonima. U zemljama u kojima je prijava odobrena žig je zaštićen i registrovan, a registracija važi 10 godina, uz mogućnost produženja.
Na ovaj način se proces zaštite žiga obavlja brže i jednostavnije, pri čemu je od posebnog značaja činjenica da se registracija žiga i sve buduće promjene u vezi sa njom mogu obaviti posredstvom WIPO, umjesto da podnosilac prijave postupke obavlja samostalno, u svakoj zemlji pojedinačno.
Madridski sistem ne odnosi se neposredno na zaštitu žiga na internetu, ali ima ključnu ulogu u stvaranju pravnog osnova njegove zaštite na globalnom nivou, pa i u digitalnoj sferi. Jednom registrovan žig putem ovog sistema zaštićen je u odabranim zemljama, što vlasniku omogućava odbranu od povreda koje se mogu dogoditi i na internetu. Registracijom vlasnik stiče pravni osnov za zaštitu žiga u više zemalja, pa ukoliko neko neovlašćeno koristi žig na internetu u zemlji u kojoj je on zaštićen, vlasnik može preduzeti pravne mjere koje važe u toj zemlji.
Na primjer, zamislimo da postoji osoba koja prodaje patike koje nisu proizvedene od strane poznate marke poput Nike, a koja odluči da na onlajn platformi za prodaju robe postavi oglas za prodaju patika koristeći žig i naziv brenda Nike, kako bi povećala interesovanje kupaca, dovodeći ih time u zabludu. Prisvajanje tuđeg naziva brenda, žiga ili slogana predstavlja povredu prava intelektualne svojine i potencijalnu prevaru kupaca. Bez zaštite prava žiga, potrošači ne bi imali načina da sigurno kupuju proizvode i/ili usluge. Adekvatnom i pouzdanom zaštitom žiga obeshrabruje se krivotvorenje, zloupotreba i piraterija.
Madridski sistem predstavlja, između ostalog, osnov zaštite žiga na društvenim mrežama kao i na e-tržištu
Zaštita na društvenim mrežama
Na društvenim mrežama zloupotrebe žigova su učestale i to na različite načine, a najčešće putem kreiranja lažnih profila ili stranica koje koriste zaštićene znakove bez ovlašćenja. Međunarodna registracija žiga putem Madridskog sistema predstavlja osnov zahtijevanja uklanjanja takvog sadržaja.
Zaštita na e-tržištu
Registracijom žiga kroz Madridski sistem obezbjeđuje se njegova zaštita na ključnim tržištima, što omogućava efikasnu borbu protiv kršenja prava i u okviru globalne e-trgovine.
Madridski sistem je dodatna potpora u borbi protiv cybersquatting-a, koji predstavlja zlonamjernu registraciju domena, i ona postoji u više različitih oblika. Naime, često se dešava da neko registruje domen koji je identičan ili sličan imenu poznatog brenda, najčešće sa namjerom da vlasnika brenda prinudi da ga od njega otkupi i da na taj način profitira od prepoznatljivog žiga. Međutim, neki skvoteri su zlonamjerniji i upuštaju se u ovakav vid zloupotrebe sa još gorim namjerama - oni koriste slične domene u cilju kreiranja stranica za krađu identiteta, prevare ili lažne ankete/obavještenja za prikupljanje korisničkih podataka. Javnosti je poznato nekoliko slučajeva veb squatting-a, i to:
• Walmart44.com - Uz korišćenje imena poznate prodavnice, lažna veb lokacija korišćena je sa namjerom da korisnici kreiraju špijunski i reklamni softver na svoje računare;
• TikToks.com - ovaj domen je kreiran u pokušaju da se iskoristi rastuća popularnost poznate društvene mreže. Iako je matična kompanija TikTok prvobitno ponudila da otkupi ime domena, slučaj je dobio sudski epilog i to u korist matične kompanije;
• Nissan.com - kompanija pod nazivom Nissan Computer Corporation je ovaj domen registrovala 1994. godine. Nekoliko godina kasnije, automobilska kompanija Nissan Motors tvrdila je da je domen bio slučaj cybersquatting-a. Ipak, sud je odlučio drugačije.
Još zastupljeniji oblik cybersquatting-a jeste i typosquatting koji predstavlja registraciju domena sa malim štamparskim "greškama" u cilju obmane posjetilaca sajta. Tipskvoteri se oslanjaju na vjerovatnoću ljudskih grešaka u kucanju, pa registruju domene sa malim varijacijama u nazivu. Lažna adresa, često, može biti suptilna varijacija originala - razlika u jednom slovu, dodatak crtice i sl.
U ovom slučaju zaštita se može postići putem UDPR (Uniform Domain Name Dispute Resolution Policy) koji predstavlja međunarodni mehanizam rješavanja sporova oko domena. Madridski sistem nije neposredno važan i ne predstavlja uslov za korišćenje UDRP-a, međutim međunarodna registracija može dodatno ojačati pravni položaj vlasnika, naročito u slučaju kada se domeni koriste u više zemalja.
S obzirom na posljedice koje izaziva, cybersquatting je opasnost na koju treba obratiti pažnju. On može dovesti do krađe identiteta, gubitka podataka i imidža brenda, kao i finansijskih gubitaka, pa predstavlja problem čije rješavanje zahtijeva hitnu reakciju. Edukacija o načinu na koji vrstama i načinu realizacije cybersquatting-a jako je važna za zaštitu interesa i reputacije pojedinaca i privrednih društava.
Zaključak
Zaštita žigova, posebno u digitalnom prostoru, postaje sve izazovnija i složenija, s obzirom na globalnu zastupljenost interneta i lak pristup informacijama. Tako su neke od najčešćih povreda: neovlašćeno korišćenje zaštićenih znakova, kopiranje ili stvaranje lažnih sajtova čime se potrošači dovode u zabludu, odnosno obmanjuju, dok se sa druge strane narušava ugled originalnih brendova. Ove zloupotrebe su moguće zbog relativno slabe regulative, ali i nedovoljno razvijenih mehanizama kontrole u mnogim zemljama, među kojima je i Crna Gora. Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste anonimnost korisnika i globalni doseg inteneta, što otežava (pa i onemogućava) identifikaciju počinioca, koja je neophodna radi adekvatnog sankcionisanja.
U cilju poboljšanja trenutne situacije neophodno je unaprijediti zakonsku regulativu i poboljšati saradnju sa međunarodnim organizacijama koje se bave pitanjem zaštite intelektualne svojine. Takođe, poželjna je edukacija privrednih subjekata i šire javnosti o značaju registracije žigova i prepoznavanju povreda, kao i unaprjeđenje kapaciteta državnih organa radi bržeg reagovanja na prijave zloupotreba. Uvođenje strožih kazni i pojednostavljivanje sudskih procedura predstavljalo bi dodatan podsticaj.
